Lucija Šarić, 8.b
Magdalena Matić učenica je OŠ „Lokve-Gripe“ u Splitu.
Pohađa osmi razred i ima 14 godina.
Dobitnica je zlatne medalje Europskog prvenstva i Državnog natjecanja u taekwondou u svojoj kategoriji 2021. godine.
Draga Magdalena, hvala ti na vremenu. Za početak, možeš li nam reći nešto o sebi?
– Rado ću reći nešto o sebi. Zovem se Magdalena i treniram taekwondo. I prije sam trenirala neke sportove, ali taekwondo treniram već jako dugo jer me čini sretnom. Član sam taekwondo kluba Marjan.
Što nam možeš reći o taekwondou?
– Taekwondo je jedan vrlo šarolik borilački sport. Zanimljiv je, jako je dobar za razvijanje motorike i kondicije.
Koliko dugo i koliko često treniraš ovaj sport?
– Treniram već deset godina. U početku sam imala jedan trening dnevno ili tri puta tjedno, ali sada su mi treninzi puno intenzivniji. Tijekom školske godine imam ih dva ili čak tri puta dnevno, a za vrijeme preznika do čak četiri puta dnevno. Jako je teško uskladiti sve obaveze s treningom, ali ja ne odustajem.
Osvojila si zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u svojoj kategoriji u ovome sportu. Je li to tvoj najveći sportski uspjeh?
– To je, zasada, moj najveći uspjeh, ali bliži se i natjecanje na svjetskoj razini pa se nadam da bih tu mogla nešto postići.
Kako si se osjećala kada si postigla toliki uspjeh?
– To definitvno nisam očekivala. Nadala sam se tome i nekako sam se nadala da ću nešto postići, ali i dalje nisam bila potpuno sigurna. To je za mene u početku bio šok, bila sam jako sretna i ponosna. Trebalo mi je par dana da dođem k sebi i da shvatim što sam zapravo postigla.
Jesi li imala još sportskih uspjeha?
– Jesam. Osvojila sam prvo mjesto na razini države te sam sudjelovala na Multi europskim igrama u gradu Sofiji u Bugarskoj.
Sigurna sam da je za to potrebno mnogo truda i žrtve. Jesi li ikada poželjela odustati?
– Naravno da jesam. Mislim kako je svatko tko nešto redovito trenira barem jednom poželio odustati. Eto, da nije bilo mojih roditelja i trenera koji su mi govorili da ne smijem odustati i podržavali me ja bih već odavno odustala.
Jednom sam imala mononukleozu i pauzirala sam s treninzima, odnosno, prestala sam trenirati na godinu dana jer nisam smjela ništa trenirati. Bilo mi je jako teško vratiti se opet tomu svemu. I danas se moj trener čudi kako nisam odustala. Mnogi su odustali od treninga nakon mononukleoze, ali ne i ja.
Preporučuješ li taekwondo kao dobar sport za sve uzraste i zašto?
– Definitivno preporučujem jer je dobar za zdravlje, motoriku, potiče socijalizaciju te na treningu stvaramo nova prijateljstva. Također, putujemo na razna natjecanja i učimo biti potpora jedni drugima.
Planiraš li se baviti ovim sportom u budućnosti?
– Da, naravno.
Imaš li kakvu poruku za naše čitatelje?
– Mislim da ne smijemo odustati ni kada nam je najteže. Trud se uvijek isplati.