Luka Lolić, 8. c
Svi možemo se možemo složiti da je globalno zatopljenje ne samo najveći problem današnjice, nego i cijele ljudske povijesti. Glavni su uzrok globalnog zatopljenja staklenički plinovi. Najobilnija je vodena para, no cjelokupna količina vodene pare ne raste djelovanjem čovjeka. Onaj koji raste djelovanjem čovjeka je ugljikov dioksid.
Od 1750. ljudi su u atmosferu ispustili 1, 5 bilijuna tona ugljikovog dioksida. Od te godine najviše su ispustile Sjedinjene Američke Države, čak 25% cjelokupnog iznosa. Druga je Europska unija s 22%, potom Kina s 12, 7 %, Rusija s 6% te Japan 4 %. Danas je slika malo drugačija. Kina je ispustila najviše ovogodišnjeg ugljikovog dioksida, 29, 18 %, SAD tek 14, 2 %. Slijede ih Indija (7, 09%), Rusija (4, 65%) te Japan (3, 47%). Hrvatska ispušta zanemarivih 0, 05 %. Problem se pojavljuje u dogovoru ovih država. Države koje sad ispuštaju najviše ugljikovog dioksida tvrde kako se države koje su povijesno najviše ispustile trebaju više fokusirati na smanjenje ispuštanja, dok one tvrde suprotno. No, posljedice globalnog zatopljenja već viđamo. Godišnje 22, 7 milijuna ljudi izgubi domove zbog utjecaja globalnog zatopljenja poput poplava, ekstremnih meteoroloških pojava kao što je uragan i slično. Znanstvenici su predvidjeli da, ako ne smanjimo ispuštanje ugljikovog dioksida, do 2050. 300 milijuna ljudi će izgubiti domove, a do 2100. čak 2 milijarde.
No, postoji rješenje svakog problema, pa tako i ovog. Koristeći se obnovljivim i nuklearnim izvorima energije, moramo zamijeniti sve elektrane na ugljen, naftu i slično. Ne smijemo upirati prstom i zapovijedati drugima da djeluju umjesto nas, već se zajedno moramo boriti protiv globalnog zatopljenja. Znanstvenici predviđaju da, kako bismo zaustavili globalno zatopljenje, trebamo smanjiti ispuštanje ugljikovog dioksida za 45% do 2030. te u potpunosti prestati njegovo ispuštanje do 2050. godine. Treba razvijati svijest o ovom problemu. Ako ne djelujemo odmah, slijedi nam istrebljenje.