Nina Bohnert, 8. c
Kako se hranimo? To pitanje jako je važno za naše zdravlje, ali nažalost vrlo mali broj ljudi vodi računa o načinu svoj prehrane. Potrebno je podići svijest o tome čime bi se trebali hraniti, a čime ne. Zato je u sklopu projekta „Biram zdravlje“ provedena anketa među učenicima naše Osnovne škole „Lokve-Gripe“. Rezultati nisu idealni, ali to nije ni iznenađujuće jer znamo da danas sve manje nas čita deklaracije na proizvodima te bira proizvode koji su domaćeg podrijetla. Usto, sve veći broj ljudi nije dovoljno upoznat s pojmom hranjivih tvari i njihove važnosti u našoj prehrani.
U anketi je sudjelovao 181 učenik, od toga 41 učenik ide u 5. razred, 33 u 6. razred, 43 u 7. razred, a 46 učenika u 8. razred. Što su učenici rekli o kvaliteti svoje prehrane u ovoj anonimnoj anketi? Ovo je sažetak njihovih odgovora:
Već u početku jasno je da veliki broj učenika ne zna što znači zdravo se hraniti. To je razočaravajuće, s obzirom na to da su u anketi ipak sudjelovali učenici od 10 do 15 godina koji su s tim pojmom trebali već odavno biti upoznati. Uzmimo u obzir i to da dosta njih možda nije ni reklo istinu u strahu da se ne osramote činjenicom da nisu sigurni kako izgleda zdrava prehrana.
Na nesreću, zabrinjavajuće velik broj roditelja ne kuha redovito vlastitoj djeci, a najlakše rješenje je kupovanje gotove hrane, fast fooda, grickalica ili jeftine smrznute hrane koju je potrebno samo podgrijati i poslužiti. Kada malo bolje razmislimo o tom problemu, i nije čudo to što smo i službeno proglašeni drugom po redu europskom državom s najvećim brojem pretilih ljudi.
Iduće pitanje bilo je „Koliko obroka u danu jedeš?“. Idealni broj obroka koji bi se dnevno trebao jesti je 4: doručak, ručak, užina i večera. Nitko od ispitanika ne unosi 2 obroka na dan (što je jako dobro), ali zato ih, nažalost, veliki broj unosi 6 ili 7 što nije dobro jer unošenje previše hrane u organizam može izazvati pretilost ili druge probleme u zdravlju. Ipak, najveći broj učenika (njih 120) ima dobar dnevni raspored obroka.
Odgovori na pitanje koliko često jedemo kuhani obrok prilično su zadovoljavajući. Najbolja opcija bila bi jesti kuhani obrok barem jednom ili dvaput dnevno (na primjer juhu, kuhano meso ili ribu, povrće, marmeladu itd.), ali ne bi bilo nimalo dobro ako ga ne jedemo barem 5 puta tjedno. U ovom primjeru, imamo 132 učenika koja jedu najpovoljniju količinu, ali s druge strane u našoj školi je čak 50 učenika koji bi trebali jesti više kuhanih obroka.
Nakon toga učenici su odgovorili na pitanje koliko često jedu voće. Rezultati su prilično dobri – 129 učenika (71%) jede voće 1 ili više puta dnevno, što je najbolja opcija. 43 učenika jede voće par puta tjedno, što je dovoljno, ali ipak bi bilo zdravije jesti malo više voća. Ipak, neki (njih čak 5%) imaju vrlo nezdrave navike što se tiče ovog pitanja. Jedu voće samo nekoliko puta mjesečno, a voće je važno za naše zdravlje. Jedenje voća smanjuje rizik od razvoja bolesti.
Bogato je vlaknima, što pomaže u izbacivanju masti i kolesterola iz tijela. Veoma je hranjivo i pruža našem tijelu vitamine i minerale, a usto pojačava moć mozga i daje nam energiju te čini vaš probavni sustav zdravim. Nažalost, puno ljudi ne jede dovoljno voća.
Povrće bi trebalo jesti barem nekoliko puta tjedno, ali što ga više jedemo, to bolje. 15% učenika jede ga više puta dnevno, što je i više nego dovoljno. 30% jede ga jednom dnevno, a 46% nekoliko puta tjedno. Sve su to jako dobre prehrambene navike. Samo 6% jede ga nekoliko puta mjesečno, a 3% ga ne jede uopće (što je pomalo zabrinjavajuće).
Povrće je jako važno jer obiluje vitaminima, mineralima, biljnim vlaknima i mnogim aktivnim tvarima. Sadrži malo energije u odnosu na mnogu drugu hranu, stoga ga možemo slobodno svakodnevno jesti, i tako unaprijediti zdravlje i spriječiti debljanje. Zbog svojeg sastava pomaže u zaštiti od kroničnih bolesti kao što su srčanožilne bolesti, šećerna bolest, moždani udar i neki oblici raka. Zato je iznimno važno jesti povrće svaki dan.
Također smo pitali učenike koliko često jedu meso i ribu. 27% učenika jede meso jednom ili više puta dnevno, što mi se ipak čini malo previše. Većina učenika jede ga nekoliko puta tjedno, što je po meni najzdravije. Čak 13 njih unosi meso par puta mjesečno, što je premalo, a 2 učenika ga uopće ne jedu. Sve u svemu, odgovori na ovo pitanje zadovoljavajući su. Većina učenika jede ribu nekoliko puta mjesečno (njih 49%) i nekoliko puta tjedno (30%). Neki ju jedu svaki dan, a njih 12% nikada (organizmi nekih ljudi ne podnose ribu). Najzdravije bi bilo jesti ribu barem 1 put tjedno, a to radi oko 79% učenika što je jako dobar rezultat.
Situacija s grickalicama i pekarskim proizvodima i nije baš najbolja. Čak i nekoliko puta tjedno, kao što to radi više od polovine ispitanika, nije baš najzdravije. Nažalost, previše učenika (čak 25%) jede grickalice svaki dan ili više puta dnevno što je loše za njihovo zdravlje. Grickalice su prerađivane, imaju umjetne arome, sadrže mnogo šećera i kemikalija koje štete našem organizmu. A pekarske proizvode da i ne spominjemo – nevjerojatno je da čak 37% jede pekarske proizvode (kroasan, burek, kolači…) svaki dan po 1 ili više puta. Pekarski proizvodi su obično jako masni i sadrže puno nepotrebnih kalorija koje uzrokuju pretilost. Ipak, 31% učenika jede grickalice par puta mjesečno i 26% njih jede pekarske proizvode nekoliko puta mjesečno, što znači da se barem po tom pitanju hrane zdravije od drugih. A uvijek se nađu i oni koji ih uopće ne jedu, što je velika prednost za njih.
Situacija s fast food hranom nije baš zadovoljavajuća ako je vjerovati ispitanicima. Većina ih jede nekoliko puta mjesečno, što je jako nezdravo. 13 učenika brzu hranu jede više puta tjedno, a četvero jednom dnevno – ovakve rezultate ne želim uopće spominjati. Nažalost, roditelji su često prezauzeti poslom da bi spremili kvalitetan ručak za svoju djecu, stoga je najlakše rješenje za njih kupiti fast food u jeftinom restoranu. Ipak, 32 učenika ih uopće ne konzumira, što je za njih jako zdrava navika.
Zatim smo pitali učenike koliko se zdravo hrane prema svojemu mišljenju. Tu smo dobivali raznolike odgovore, ali ipak se najveći dio učenika odlučio ocijeniti svoju prehranu sa 7 ili 8. Prema ovom pitanju, ispada da se učenici prilično zdravo hrane, ali i sami znamo da je većina njih sebi dala ocjenu koja je viša od zaslužene. U to nas uvjeravaju i odgovori učenika na prethodna pitanja.
Slijedi pitanje o tome gledaju li učenici porijeklo onoga što kupuju i kupuju li ekološke proizvode.
Ovom pitanju po meni baš i nije mjesto u anketi za učenike osnovne škole – učenici naših godina kupuju uglavnom ono što im roditelji kažu i još nisu dovoljno upoznati s temom ekološkog uzgoja, a to nam pokazuju i odgovori na ova pitanja. ¾ učenika ne provjerava porijeklo onoga što kupuju i ne kupuju proizvode iz ekološkog uzgoja, što pokazuje nedovoljnu svijest o ovoj temi. Zbog toga bi se trebala provesti edukacija ljudi o pojmu ekološkog uzgoja.
Nakon toga, učenike se pita znaju li što su pesticidi i čemu služe, a više od polovice je odgovorilo s NE. To je stvarno zabrinjavajuće, ali trebamo uzeti u obzir i do da su u anketi sudjelovali i učenici 5. i 6. razreda, koji su i dalje o tome premalo informirani.
U idućem zadatku ispitanici su trebali odabrati na što, po njihovom mišljenju, utječe kupnja egzotičnog voća i povrća.
Naravno na kupnja egzotičnih biljaka utječe na puno toga, u manjoj mjeri. Ovo su samo neki od primjera:
- povećavamo raznolikost svoje prehrane
- potičemo uzgajivače na veću proizvodnju
- potiče se berba potpuno nezrelog voća (jer inače bi tijekom duge dostave zrelo voće vjerojatno istrunulo i postalo prezrelo)
- utječemo na uvoz i izvoz na svjetskoj razini – a također utječemo i na zagađenje okoliša ugljikovim(IV) oksidom zbog izgaranja fosilnih goriva.
Za kraj, postavljeno je pitanje koje tvari trebaju biti zastupljene u prehrani. Ponovno, ovo pitanje ne bi se trebalo postaviti učenicima 5. razreda jer u školi još nisu ni učili o hranjivim tvarima. To se izrazilo i u rezultatima. Većina učenika složila se da bjelančevine, vitamini, minerali i voda trebaju biti dio naše prehrane, a manji broj je odabrao masti, ugljikohidrate i biljna vlakna kao tvari koje trebaju biti dio prehrane. Ipak, sve ove tvari trebale bi biti dio svakodnevne prehrane. One nam daju energiju, grade naše tijelu i pomažu u borbi protiv bolesti.
Nakon analize rezultata, jasno je da se neki učenici hrane zdravo, a neki ne. Na to ne utječu samo oni – ipak, većini nas i dalje roditelji pripremaju ručak i večeru. Nažalost, glavni problem je to što je premali broj ljudi obrazovan o tome što treba jesti, a što ne. Često uzimamo gotovu jeftinu hranu iz fast food restorana, a da uopće ne razmislimo o tome što je sve u toj hrani. Također se pokazalo da je znanje o tome što su pesticidi i što je ekološki uzgoj premalo. Ipak, ne hrane se svi i nezdravo. Učenicima koji se prema odgovorima na ova pitanja hrane zdravo, čestitamo. Onima koji se hrane nezdravo, savjetujemo da na internetu pronađu još savjeta o zdravoj prehrani. Jedini razlog zbog kojeg se treba zdravo hraniti naše je zdravlje. Nadamo se da su učenici tijekom ispunjavanja ove ankete barem nešto naučili.