Internet je postao dio naše svakodnevice i svi rado koristimo njegove dobrobiti: od traženja informacija, pregledavanja društvenih mreža do gledanja raznih sadržaja. Današnja djeca većinu svog slobodnog vremena provode na internetu neprestano provjeravajući društvene mreže i internetske sadržaje i često, umjesto izlaska van, odabiru ostanak kod kuće živeći život na društvenim mrežama. Na taj način im se postupno razvija ovisnost. Pitanje je kako im se može pomoći.
Djeca ovisna o internetu imaju osjećaj odbačenosti od strane druge djece, nezadovoljna su sobom, povlače se u svoj svijet i počinju upadati u tjeskobna, možda i depresivna stanja. K tome posustaju u učenju, slabi im koncentracija te čak počinju imati problema sa spavanjem. Mnogima se čak javljaju i problemi s vidom, neki izbjegavaju komunikaciju koja je prije bila uobičajena te imaju nerealan odnos prema životu i svakodnevnim obvezama, stalno ih odgađaju. Iako je nemoguće predvidjeti tko će razviti ovisnost o internetu, neke su osobe pod većim rizikom od drugih. Najčešće se radi o kombinaciji naslijeđa, odgoja i društvene okoline. Zbog osjetljivosti razvoja tijekom puberteta, tinejdžeri su posebno rizični za razvoj ovisnosti. Sve bi bilo puno manje opasno kada bi ta djeca znala da su život koji vode i odnosi koje stvaraju putem računala i mobitela virtualni kao i sam internet.
Postoji više načina pružanja pomoći osobama s problemom ovisnosti o internetu. Liječenje uvijek treba biti prilagođeno pojedincu i njegovoj osobnosti. Tretman najčešće uključuje psihoterapiju, a ponekad su potrebni i lijekovi. Sjedenje pred računalom ili mobitelom bi se trebalo zamijeniti boravkom na zraku, tjelesnom aktivnošću ili druženjem s obitelji i prijateljima. Međutim, od bolesnika se ne može tražiti ni očekivati potpuno surađivanje. Nikako ga se ne smije prisiljavati ni na što, on sam prvo treba donijeti odluku o promijeni životnoga stila. Svakako mu može pomoći poticanje na pozitivno razmišljanje i ustrajnost u istome.
Rosana Ercegoviić, 8. a