Moja ljubav prema odbojci započela je kada sam imala samo sedam godina. Sjećam se tog dana kao da je bio jučer – stajala sam na vrhu terena, lopta mi je bila u rukama, a srce mi je užurbano kucalo To je bio početak moje odbojkaške priče.
Tada sam prvi put dotakla odbojkašku loptu. Bila je to ljubav na prvi dodir. Uzbuđenje koje sam osjećala kada sam prvi put prebacila loptu preko mreže trenutak je koji ću zauvijek pamtiti. Nekoliko godina kasnije nakratko sam prestala trenirati odbojku i odlučila probati nešto novo, taekwondo. Ta avantura trajala je manje od godinu dana, ali naučila me puno o disciplini. Iako sam se zabavljala trenirajući taekwondo, odbojka je i dalje bila moja prava strast. Ubrzo sam se vratila odbojci i pridružila se školskom timu. Igrajući odbojku, sretala sam se s mnogim izazovima. Ozljede su bile neizbježne, ali me nisu obeshrabrivale. Svaka je bila lekcija o strpljenju i odlučnosti. Trening i upornost pomogli su mi da se vratim jača nego ikada. Odbojka me naučila timskom radu i upravljanju stresom. Naučila sam kako se boriti za svoje ciljeve i nikad ne odustajati. Najvažnije od svega, odbojka mi je donijela nevjerojatne prijatelje i nezaboravne trenutke na terenu. Moja odbojkaška priča nije završila, ona traje i dan-danas. Svaki trenutak proveden na terenu podsjeća me na moju ljubav prema ovom sportu.
Odbojka mi je više od hobija, donijela mi je životnu lekciju o strasti, odlučnosti i snazi da se suočavam s izazovima. I sada, s osmijehom na licu, nastavljam svoju odbojkašku priču, spremna na sve što će mi budućnost donijeti.
Petra Pažanin, 6. c