Klasa optimist

San mu je postati svjetski ili europski prvak

Bepo Duplančić je učenik 8. a razreda Osnovne škole Lokve-Gripe iz Splita. Bavi se jedrenjem cijelo svoje školovanje. Do sada je bio na raznim natjecanjima i osvojio puno nagrada, a najdraža regata mu je bila međunarodna na kojoj je bio prvi od 550 natjecatelja. Natjecanja uvijek traju po nekoliko dana, a cilj je sakupiti što manje bodova s obzirom na to na kojem ste mjestu završili na kraju utrke, a njihov tijek je nepredvidiv, kaže Bepo: „ Ponekad je stvar sreće.“ Katkad je moguće zanemariti najgori rezultat, odnosno ostvariti plasman unatoč istome. U tom slučaju, gleda se novi postignuti rezultat. Bepo je trenutno u klasi optimist, a na natjecanjima je upoznao dva vršnjaka s kojima je postao prijatelj i redovito su u kontaktu – Grka Jasonasa (dvaput je bio europski prvak) i Litvanca Erika (ima talijansko-brazilske korijene). Bez obzira na vremenske prilike, Bepo trenira svaki dan, osim utorkom.  

Bepo, baviš se jedrenjem više od sedam i pol godina, zar ne? To ti je svakodnevna rutina? 

Da, to mi je već postala rutina, neizostavan dio svakoga dana jer i treniram gotovo svaki dan. 

Je li ti u početku bilo teže na treninzima nego danas? 

U početku mi je bilo teže jer sam morao savladati sve vještine, sada mi je mnogo lakše. 

Zbog čega se baviš upravo jedrenjem? Što te motivira? 

Motiviraju me članovi moje obitelji, prijatelji i trener. Nekako sam zavolio jedrenje od prvoga dana, moj tata se bavio jedrenjem i prenio tu ljubav na mene. 

Često ideš na natjecanja i u strane zemlje. U kojim si državama sve bio i koja ti se najviše svidjela? 

Bio sam u Italiji, Sloveniji, Njemačkoj i Španjolskoj. Najviše mi se svidjela Italija jer ima odličnu hranu, ljudi su druželjubivi, a i sama država je lijepa.  

Podsjeća li te koja od zemalja u kojima si se natjecao na Hrvatsku ili su krajolikom i kulturom potpuno drugačije?  

Italija me najviše podsjeća na Hrvatsku, geografski nam je najbliža, ali i druge zemlje su nam pomalo slične, no organiziranije su i čišće. 

Kojim prijevoznim sredstvima sve putuješ na natjecanja? 

Do sad sam putovao automobilom, zrakoplovom, ali i kamionom. 

Kad si u drugoj zemlji (npr. Španjolskoj) razgledavaš li je ili si samo usredotočen na nadolazeće natjecanje? 

Većinom ne razgledavam, možda sam koji put razgledao… To je odluka trenera. 

Kako si se osjećao kada si prvi put išao na natjecanje izvan Hrvatske? 

Prvi put sam osjećao malu nelagodu, ali brzo sam se opustio.  

Žrtvuješ li druženje s prijateljima zbog treninga i natjecanja? 

Nekad da, nekad ne, ovisi o danu i obvezama, ali naviknuo sam se da prvo izvršavam školske obveze i treninge, a nekad mi ostane vremena i za druženje s prijateljima. 

Ovo ti je posljednja godina osnovne škole. Razmišljaš li o tome što ćeš dalje? Hoćeš li nastaviti s jedrenjem i hoće li ti to postati glavno zanimanje? 

Naravno da ću nastaviti s jedrenjem! Jedrenje mi je najdraže! Već imam i ideju o srednjoj školi, mislim se između gimnazije i elektrotehničke škole. 

Koji je, po tvom mišljenju, najveći uspjeh koji si do sada postigao u jedrenju? 

Dvije godine za redom sam osvojio državno prvenstvo, 2022. i 2023. Ove godine sam završio 16. na svijetu od 290 natjecatelja. 

Što te još zanima osim jedrenja? Imaš li neke hobije? 

Moji hobiji su vožnja bicikla, ponekad s prijateljima igram igrice i jako volim nogomet. 

Imaš li neku neostvarenu  želju, san ili zamisao u vezi jedrenja? 

Otkad sam počeo jedriti, san mi je postati svjetski ili europski prvak ili, pak, olimpijac.  

Za kraj, da nisi jedrenje, koji bi drugi sport bio odabrao? 

Ne bih to dovodio u to pitanje, uvijek bih odabrao jedrenje. Ali ako baš ne bih jedrio, mislim da bih odabrao tenis (koji sam i trenirao tri godine, ali draže mi je bilo jedrenje) ili nogomet. 

                                                                                                                                                  Sara Mladineo, 8. a