Svake godine kada počne mjesec studeni, ja sam na neki način sjetna i tužna, ali i sretna i ponosna. U ovom mjesecu obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a Vukovar je simbol Domovinskog rata. Za mene je to poseban grad.
Nisam doživjela rat, ali su mi roditelji i djed puno pričali o tome. Pričali su mi koju su žrtvu ljudi podnijeli da bismo mi danas živjeli ovako kako živimo, slobodni i sretni. Znam koliko je suza isplakano i koliko je krvi proliveno. Svi vojnici koji su branili našu zemlju za mene su heroji. Heroji su i njihova djeca koja su odrastala bez svojih očeva i njihove majke i supruge. Svakojake strahote su se događale u ratu, mnogo je ljudi izgubilo svoje živote, a za mnoge se i dan danas ne zna gdje su. Slušajući sve te priče, obuzmu me razni osjećaji: i tuge i ponosa, i ljutnje i sreće.
Svim tim ljudima koji su dali živote za našu domovinu trebamo biti zahvalni i nikad ne smijemo zaboraviti njihovu žrtvu jer su oni zaslužni što mi imamo sretno i bezbrižno djetinjstvo.
Vječna im slava i hvala na tome…
Mia Vulić, 5. a
