Bit ću iskrena; ne volim školu. U zadnje dvije godine svog života sve o čemu sam razmišljala bile su školske obveze. Jesam li napravila domaći? Jesam li naučila sve gradivo za sutra? Koliko imamo testova u ovom tjednu? Sve te misli neprestano su mi prolazile kroz glavu. Bilo je to previše stresno i nisam se mogla fokusirati na sebe. Tada sam shvatila da se trebam organizirati; naći vremena i za školu i za sebe.
Odvojila sam nešto slobodnog vremena, ali kako ga sada popuniti? Naišla sam na odbojkaški klub, otišla na jedan probni trening i odmah se zaljubila u taj sport. I dandanas igram odbojku. Ona me uči poštivanju drugih, napetosti i buđenju nade čak i kad je nema. Jednom sam sjedila kući i razmišljala o likovnom. Naime, to nije moj najdraži predmet. Možda bih trebala biti kreativnija… odjednom se u meni probudila volja za slikanjem. Od tada svaki vikend upalim televizor i tražim programe koji me privlače. Najčešće to budu kriminalističke serije pa odaberem jednog lika i počnem ga crtati. Iako se na prvu ne bi reklo, crtanje je vrlo opuštajuće i smanjuje stres. Moram priznati da zimi volim ostati kući i gledati serije, ali zato ljeti budem vani cijeli dan, a doma dođem samo prespavati. Kada odem na Hvar, volim se ustati oko sedam dok sunce još nije prejako i trčati po otoku. Jelsa je jako mala i nema opasnosti pa me roditelji bez problema puste da radim što god hoću. O plivanju neću ni pričati. U tome sam se već izvještila!
Ima još stvari koje volim raditi u slobodno vrijeme, ali ove su mi najdraže. Kada narastem, sigurna sam da ću se još uvijek njima baviti jer život nije samo rad, već i opuštanje.
Nora Krvavica 6.a