U današnjem svijetu, svjedoci smo da brza hrana, a time i dostava iste, postaju sve popularnije. Čudesan svijet tehnologije omogućava nam da donesemo McDonald’s npr. u svoj vlastiti dom.
Porastom konzumacije brze hrane javlja se i porast raznih drugih problema. Za početak, brza hrana dopušta i brzu i laku konzumaciju, što znači da ju je lako pojesti u bilo koje doba dana, bez posebnih priprema i nadasve, kuhanja. Ljudi više nemaju strpljenja kuhati. Razna istraživanja pokazuju da diljem svijeta, a osobito u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, mnogi brzu hranu jedu čak nekoliko puta na dan! Osim što je to nezdravo, time se gubi i zajedništvo u obiteljima koje se danas, nažalost, sve češće raspadaju. U mnogim državama, npr. u Francuskoj, djeca učeničke dobi nakon nastave odlaze u restoran brze hrane da nešto pojedu i to im bude jedini ručak kojeg ponavljaju iz dana u dan. Uostalom, tko bi njima i nešto skuhao kući? Čak i da imaju jednog roditelja koji ne radi te je s njima cijelo vrijeme, on najčešće izbjegava kuhanje, a kao što sam rekla, tada najviše pati ručak. Naravno, to ne mora biti tako, ali najčešće jest, a to onda ukazuje na druge probleme. Osim gubljenja zajedničkih obroka, gubi se i međusobna komunikacija. Ako svaki član obitelji jede sam, on se otuđuje od ostatka obitelji i postaje usamljen. Brza hrana, kao i njena dostava, daju ljudima samostalnost, ne ovise jedni o drugima. Dopuštaju da netko danima i tjednima bude usamljen, bez straha da bi mogao umrijeti od gladi. S druge strane, brza hrana može imati potpuno suprotan učinak. Užitak je izaći vani u društvu obitelji i prijatelja i pojesti ukusan obrok. To može biti pravo druženje i pospješiti zajedništvo, komunikaciju i općenito, brigu jednih za druge. Zapravo, zajednički obroci nekako tjeraju ljude da međusobno pričaju i zajedno se vesele hrani, ali i zajedničkom provodu.
Što učiniti s brzom hranom? Najpotrebnije je kontrolirati njenu konzumaciju jer ona nikako ne bi smjela biti glavna namirnica ni u čijoj prehrani. Nadalje, nije zabranjeno katkada si priuštiti koji „gušt“ i pojesti koji burger, pizzu ili pržene krumpire iz restorana brze hrane. Sve što je umjereno u prehrani, ne šteti, a sve čega je previše ili premalo itekako šteti. Stoga, brza hrana, dokle god je u umjerenim količinama, nikome ne bi smjela biti kamen spoticanja, već užitak koji se dijeli s društvom.
Sara Mladineo, 8. a
Izvor fotografije: Bing tražilica