Jesen
gdje maglovite sjenke
na granama stabala
maštu plamsaju
onima koji svugdje
vide more
U zvijezdi sjajnoj
oni snatre
kraljeve koji kraljuju
vitezove koji ratuju
pjesnike koji pjevaju
na morskom žalu
gdje nitko ništa ne čuje
osim onih koji slušaju
zvuk srca raspjevanog
Valovi udaraju
sjetnom bojom obojani
u sivu obalu
s koje se šalju
posljednji pozdravi ljetu
Stakleni odrazi
u moru tamnome
blijede i odlaze
Tek jedan mali sjaj
titra usamljeno
čekajući
povratak nade
jer obećanje dano
od davnina i prije
svih vjekova
da sve će brzo proći
još je tu
kao zadnji plamen na svijeći
i ugasiti se neće
jer
evo
već na obzorju
svodovi pobjede
dolaze
Sara Mladineo, 8.a