Isus Krist je za mene prije svega – prijatelj.
Ne onaj koji dolazi kad je sve lijepo, nego onaj koji ostaje kada svi drugi odu. Prijatelj koji šuti kad su moje misli glavne; koji me prima i kad sam izgubljena, razočarana, slomljena…
S Njim ne moram glumiti drugu, pred Njim mogu biti ja – slaba, ranjiva, zbunjena ali Njegova.
On je netko kome mogu uputiti molitvu kada svi zaspu.
Netko tko me ne osuđuje, već gleda srce.
Netko tko je dao svoj život za mene i to ne zato što sam savršena, već upravo zato što nisam.
Isus Krist je tišina u kojoj nalazim mir, svjetlo kad zaboravim gdje idem, nada kad me svijet umori.
On je onaj koji vjeruje u mene više nego ja sama.
Moj oslonac, moj put – moj najbolji prijatelj!
Sara Miletić, 8.a