Tin Ujević je bio jedan od najvećih pjesnika u Hrvatskoj. Rođen je 5. srpnja 1891. godine u Vrgorcu, a umro je 12. studenoga 1955. godine u Zagrebu. Ove godine obilježava se 70 godina od njegove smrti.
Njegove najpoznatije zbirke pjesama su „Lelek sebra“ (njegova prva zbirka pjesama) koju je objavio 1920. godine, „Kolajna“ (mnogi smatraju ta je to njegova najlijepša zbirka) i „Auto na korzu“.
Njegov život nije bio lak. Bio je boem (osoba koja ima drugačiji stil života i zbog toga je često neshvaćena) i imao je mnogo teških trenutaka u životu. No unatoč tomu, Tin Ujević je svejedno pronalazio ljepotu u životu. Mnogi ljudi ga prepoznaju po njegovim vrlo zanimljivim anegdotama, a evo i neke od njih:
-Tin je često pisao na salvetama, računima i novinarskim marginama. Jednom je u Splitu napisao pjesmu na računu i konobar se oduševio pa ju je sačuvao. Kasnije se ispostavilo da je to bila jedna od njegovih antologijskih pjesama. Od tada bi konobari čuvali svaki njegov račun.
-Tin je stalno nosio jedan šešir koji se već skoro i raspao pa mu je prijatelj predlagao da kupi novi. On mu je na to odgovorio: „Prijatelju, pametni ljudi nose stare šešire. Samo budale kupuju nove da sakriju praznu glavu.“
-Tin je bio učenik A. G. Matoša, ali su se često svađali. Jednom je prilikom u svađi Matoš rekao Tinu da je „nepopravljivi boem“, a Tin mu je na to samo mirno odgovorio: „Bolje biti boem nego činovnik vlastite duše.“
Tina Ujevića, kao što možemo primijetiti iz njegovih anegdota, nije baš diralo što drugi misle o njemu, nego bi samo napravio ono što bi u nekom trenutku pomislio i osjećao.
Iako više nije s nama, njegove pjesme i dalje jesu, i bit će u našim srcima još mnogo, mnogo vremena.