Miris domaćeg kruha nešto je što se u mojoj obitelji pamti od djetinjstva.
To nije samo običan kruh; to je miris i toplina koja dolazi iz starinske kuhinje. Moja mama u kruh ne stavlja samo kvasac, sol, vodu i pirovo brašno, već i pažnju i ljubav. Ponekad joj volim pomoći. Kada joj pomažem volim umočiti ruke u sve sastojke i početi miješati svojim malim rukama. Najzanimljivije mi je gledati kako se nešto malo pretvori u nešto veliko i slasno. Nakon toga mama samo kaže: ,,Sada ćemo ga ostaviti da odleži.” Zatim ga stavi u kalup. Poslije ga ubaci u pećnicu na 180 stupnjeva, dok ja pažljivo gledam kako se peče. Najbolji je dio kruha njegova zlatnosmeđa korica koja je tako hrskava. Jedemo ga dok je još topao da bi se maslac otopio na njemu.
Moja obitelj pravi i jede domaći kruh zato što to donosi pažnju i ljubav u naš dom.
Lina Petrić (5.b)