Duje Milišić, 8. b
Nakon svih ovih godina napokon sam uspio. Izradio sam funkcionalni vremeplov. Posjetio sam razna vremena te sam si uljepšao život spašavajući svog kolegu, a ujedno i prijatelja. Ovako je to bilo.
Zbog pustih neuspjeha pomislio sam da nikad neću uspjeti , ali nisam mogao odustati. Obećao sam si da neću odustati sve dok ne uspijem i spasim svog prijatelja koji me i potakao na ovaj projekt. Jedne večeri sasvim sam slučajno stavio krivi dijamant i pokrenuo stroj. Na svu sreću, nije eksplodirao kao ostali, ali je jabuka koju sam ostavio nestala. Uzeo sam upravljač i stisnuo gumb za povratak. Nakon nekog vremena čuo sam tihi šum. Otišao sam provjeriti te nisam mogao vjerovati. Jabuka se vratila. Skoro sam ostao bez daha, ali hrabro sam ušao u stroj i namjestio 2120. godinu. Pao sam u nesvijest.
Kad sam se probudio, bio sam u potpuno novom svijetu. Ugledao sam leteće automobile, robote pomoćnike pa čak i svemirski brod koji je prevozio putnike na planete. U čudu sam šetao gradom pazeći da ne privučem pozornost na sebe jer se vrijeme može poremetiti. Nakon svoje avanture pritisnuo sam gumb za povratak. Probudio sam se u svom vremeplovu. Smatrao sam da bih trebao otići i u prošlost da vidim kako je tad bilo. Izabrao sam godinu 1820. i pokrenuo stroj.
Probudio sam se na livadi. Upalilo je. Nije bilo zgrada ni automobila. Ljudi su živjeli u seoskim kućama i jahali konje. Razgledavao sam iznenađen koliko smo napredovali. Nakon razgledavanja uzeo sam upravljač, no, dogodila se najgora moguća stvar. Upravljač je ostao bez baterije. Sinulo mi je – trebaju mi samo dvije bakrene žice i krumpir. Srećom, pronašao sam polje pa sam iskopao jedan krumpir iz zemlje. Zatim sam iz kovačnice neprimjetno uzeo dvije bakrene žice. Spojio sam žice s krumpirom i upravljačem nadajući se najboljemu. Stisnuo sam dugme i probudio se u vremeplovu. Bio sam presretan i sjetio sam se svog prijatelja.
Čim prije, napunio sam daljinski i ušao u vremeplov. Namjestio sam 2011. godinu te pokrenuo stroj. Probudio sam se u svojoj garaži. Prijatelj me pozdravio i krenuo kupiti dijelove za vremeplov. Otišao je, a ja sam ga pratio. Došao je u slijepu ulicu pred centrom gdje će se odviti pljačka. Zvao sam policiju. Uhitili su pljačkaše, a ja sam, sav sretan, uzeo upravljač i vratio se u sadašnjost. Probudio sam se u garaži, a vremeplova nije bilo. Nakon nekog vremena došao je i moj prijatelj.
Sav sretan zagrlio sam ga i rekao da je upalilo. Zbunjeno me upitao što je upalilo pa sam mu objasnio. Obećali smo si da ćemo prekinuti izradu vremeplova jer bi to moglo biti preopasno za čovječanstvo. Tako sam vratio svog prijatelja.