Sara Mladineo, 6. a
Već sat vremena Lucy bulji u mrak. Ne može zaspati. Pokuša brojati resice na tepihu. Ništa! Malo ponovi lekciju iz matematike pokušavajući se dosjetiti je li 32 381 prosti broj. Opet ništa! Razmišljala je i razmišljala kako da lakše zaspe. Tada se sjeti! Zamislit će neki lijepi sanjivi svijet koji će je lako uspavati. Radi! Lucy polako počne sklapati oči i uskoro, ni ne trepnuvši, utone u san.
Malo kasnije se probudi. Netko ili nešto ju je nosio na leđima! Njena mala soba iščezne i odjednom joj se učini da se nalazi u svemiru! I ni više ni manje, nego da leži na leđima velikog letećeg jelena! Uspravi se i malo se uplaši kad vidi da je ispod nje veliko prostranstvo čokoladnog jezera! Jelen je polako letio prema jednom planetu jako sličnom Zemlji, samo što je imao samo dva kontinenta okružena velikim oceanom. Barem je Lucy mislila da je to ocean jer je bio zelenkasto-ružičaste boje! Lucy je mislila da je to ocean jer joj je neki neodoljiv osjećaj to govorio. Dok je tako razmišljala, jelen sleti na desni kontinent. Točnije, sleti ravno pred ulaz u šareno, minijaturno selce. Odjednom, netko povuče Lucy za njenu narančastu pletenicu. Ona se okrene i ugleda majušnog patuljka, ne većeg od pola metra, ali zato sigurno starijeg od svakog živog stvora kojeg je Lucy ikad vidjela. Patuljak započne: „O, svemoćna kraljice Vrtolandije, dobro nam došla!“ Lucy se okrene; iza nje je stajao samo onaj leteći jelen koji joj se ljubazno smiješio i klanjao se. Pristizalo je sve više patuljaka i patuljčica koji su ponavljali patuljkove riječi: „O, svemoćna kraljice Vrtolandije, dobro nam došla!“ Pa, to se oni obraćaju njoj! Zar je moguće…? I Lucy se baš tada sjeti da je njen zamišljeni lijepi, sanjivi svijet upravo ovaj! Obzirom da je ona zamislila sve te silne patuljke, valjda je ona njihova kraljica! Prema tome, onaj leteći jelen bi se trebao zvati…Kiklop! „O, pa da! Zove se tako jer je najveći od svoje vrste!“ sjeti se Lucy. Tada primijeti tužna lica oko sebe. „Vidim da ste zabrinuti, u čemu je problem?“ upita Lucy najsvečanije što netko to može reći dok ima običnu pidžamu na sebi, jer naime, Lucy nije zamislila kakva će joj biti kraljevska odora pa je zato valjda sad i ne nosi. „Zemljolandci s lijevog kontinenta žele živjeti u miru s nama. To smo obilježili spajanjem naših kontinenata mostom. Ali jao! Mladi patuljci, zaljubljenici u, uh, modernu tehnologiju, postavili su šifru za svečano otvaranje mosta – datum vašeg rođenja. Ali nitko ga ne zna osim vas! Možete li nam pomoći?“ upita najstariji patuljak. „Naravno!“ kaže Lucy „svečano“. Putovali su do ruba kontinenta svim tim prekrasnim, maštovitim, raznobojnim vrtovima koje je Lucy zamislila. Stigli su! I Lucy svečano, i dalje u pidžami, otvori most. Patuljci su joj klicali i nudili razne usluge. „Samo me odvedi kući i još koji put dovedi ovamo, Kiklope!“ umorno će.
I tako i bude.